DAN KADA SU RUSKE TRUPE UŠLE NA KOSOVO: Kako je tajni desant na Slatinu prevario zapadne generale i vratio nadu srpskom narodu u najtežim trenucima (VIDEO)
Dodajte Kurir u vaš Google izborNakon završetka NATO bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije, koje je trajalo od 24. marta do 10. juna 1999. godine, Kosovo je ušlo u fazu brzog prekomponovanja vojne i političke kontrole. U tom vakuumu nastaje i jedan od najpoznatijih i najkontroverznijih trenutaka posleratnog raspoređivanja snaga – dolazak ruskog kontingenta na aerodrom Slatina kod Prištine.
Prema dostupnim vojnim rekonstrukcijama i kasnijim analizama događaja, ruska jedinica je u noći 11. na 12. jun 1999. godine, krećući se iz pravca Bosne i Hercegovine, iz sastava tadašnjih mirovnih snaga SFOR-a, izvršila brz i koordinisan marš ka Kosovu, sa ciljem da pre NATO jedinica zauzme strateški važan aerodrom kod Prištine. Operacija je u vojno-političkom smislu bila shvaćena kao potez kojim Moskva želi da obezbedi sopstveno prisustvo u budućem međunarodnom mirovnom poretku na Kosovu.
Kako se navodi u jednoj široko citiranoj analizi ruskog istoričara Jevgenija Norina, cilj Moskve bio je da dobije prostor za političko pregovaranje:
- Kombinovani bataljon ruskih padobranaca trebalo je da uđe na Kosovo, stigne do Prištine i obezbedi aerodrom. Ovo je tada trebalo da se koristi kao poluga u razgovorima o učešću Rusije u međunarodnim mirovnim naporima - napisao je Norin pre nekoliko godina.
U istom tekstu se precizira da je 10. juna 1999. godine ruski SFOR kontingent dobio tajna uputstva da se pripremi za pokret. Operacija je, prema tim navodima, bila planirana kao iznenadni manevar u kojem je učestvovao kombinovani bataljon vazdušno-desantnih snaga, pod komandom pukovnika Sergeja Pavlova.
DOČEK RUSKIH SNAGA I ODJEK U SRPSKOJ JAVNOSTI
Za Srbe na Kosovu i Metohiji dolazak ruskih trupa nije bio običan vojni manevar niti još jedna vest iz ratnih dana. Posle godina terora, otmica, ubistava i neizvesnosti, kao i nakon 78 dana NATO bombardovanja, ruske uniforme i ruske zastave bile su prvi prijateljski prizor koji je mnoge dočekao posle dugog perioda straha. Vest da se ruska kolona približava Prištini širila se od čoveka do čoveka, pa su ljudi izlazili na ulice da je dočekaju. Duž puta su se vijorile srpske i ruske zastave, bacano je cveće na transportere, a okupljeni narod pozdravljao je vojnike kao saveznike i braću, prilazeći im, pa čak im i ljubeći ruke i tapšući ramena. Mnogi su u njihovom dolasku videli znak da srpski narod na Kosovu i Metohiji nije ostao potpuno sam i da bi posle godina stradanja konačno moglo da dođe vreme mira i sigurnosti.
TAJNA GRUPA NA TERENU I OPERATIVNA PRIPREMA
Prema dostupnim rekonstrukcijama, na Kosovu je već pre glavnog dolaska ruskih snaga delovala manja specijalna grupa. Navodi se da je u pitanju bila jedinica od 18 pripadnika GRU, kojoj je komandovao Junus-Bek Jevkurov, sa zadatkom izviđanja i kontrole situacije na aerodromu Slatina.
Istovremeno, glavnina operacije pripremana je u Bosni i Hercegovini, gde su ruske jedinice koristile vežbe kao pokriće za realno premeštanje trupa.
- Ruska vazdušno-desantna jedinica organizovala je vojnu vežbu kao pokriće koja im je omogućila da pripreme opremu i trupe za početak operacije - navodili su tada mnogi evropski i svetski mediji.
DOLAZAK NA SLATINU I SUDAR INTERESA
Ruske snage su u ranim jutarnjim satima 12. juna 1999. godine stigle na aerodrom Slatina i preuzele kontrolu nad pistom pre dolaska NATO jedinica. Ubrzo su ka aerodromu krenule britanske snage, dok je vrh NATO-a razmatrao kako da odgovori na iznenadni ruski potez. Situacija je u jednom trenutku postala toliko napeta da se govorilo o mogućnosti direktnog sukoba između ruskih i NATO vojnika.
Prema kasnijim svedočenjima učesnika događaja, vrhovni komandant NATO-a u Evropi Vesli Klark zahtevao je da se ruskim snagama onemogući kontrola nad aerodromom. Međutim, britanski general Majk Džekson odbio je predlog koji bi mogao da dovede do direktnog sukoba sa Rusima, uz danas čuvenu poruku: "Neću da dozvolim da moji vojnici budu odgovorni za početak Trećeg svetskog rata." Nakon toga usledili su diplomatski pregovori, dok su ruski padobranci nastavili da drže položaje na Slatini.
POLITIČKI EPILOG I ISTORIJSKI ZNAČAJ
Konačni dogovor rezultirao je time da je Rusija dobila učešće u KFOR-u, ali bez posebnog sektora koji je prvobitno razmatran. Ruski kontingent ostao je na Kosovu u narednim godinama, sve do povlačenja 2003. godine.
U kasnijim analizama, ovaj događaj se u ruskim interpretacijama često opisuje kao trenutak u kojem je Moskva prvi put nakon raspada SSSR-a pokazala samostalnu političko-vojnu inicijativu u odnosu na Zapad.
Kurir.rs